Difference between revisions of "Talk:Vallegrande Speak"

MyWikiBiz, Author Your Legacy — Sunday December 29, 2024
Jump to navigationJump to search
m (→‎Blato: Etymology from a Slavic word for “mud; swamp”; compare Old Church Slavonic.)
 
(28 intermediate revisions by the same user not shown)
Line 1: Line 1:
== Work page ==
 
  
The dialect evolved in the first half of the 19 century. The town's early begins (late 18 century) started with the population of the neighbouring Blatta (modern Blato) setting up a town in the large bay of Vallegrande. It is believed that there were two hamlets in the bay, Vallegrande and Bobovishca.  
+
== Blato ==
 +
Interesting: Blato was called Blatta.
 +
* In Croatian blato means  ''mud''.
 +
* Etymology from a Slavic word for “mud; swamp”; compare Old Church Slavonic.
  
Trying to re-tell the history of this part of the world (Old Dalmatia) is fraught was problems. The Yugoslav Communist party was the main driving force in all social matters within the former Yugoslavia. It created historic falsehoods to promote its own political authoritarian agenda.
 
  
We can definitely confirm that from the 9th century onwards that there were '''two ethnic''' communities living on the island in the middle ages, one being of Roman Empire descendant and the other of Croatian-Slavic descendant. With the Serbian forces being annihilated in the Battle of Kosovo by the Ottoman Empire in 1389 a migration of peoples stated to migrant west ward. Dalmatia as did the island of Korcula started to acquire new peoples in its region (i.e., Croatians, Serbs & Albanians). This combined with the Black Plague depleting the island population the Venetian authorities brought new families to the island of Korcula.
+
Etymology:  From Latin grandis. Meaning large, big (regarding Valle'''grande''' - Vela Luka)
  
If the translation of the ''Defence of Korcula'' 
 from Ottoman attack in 1571 (written by Antun-Antonio Rozanovic) is ''untainted''  we can see that the majority  of the defenders of the island were by 1571 of Croatian-Slavic decent. If we use this as a reference then from 1570s onwards the majority of Korcula's population was of Croatian-Slavic decent.  
+
== Marcus Marulus ==
 +
Link: http://hr.wikisource.org/wiki/Judita/Posveta
  
 +
'''Marcus Marulus''' (Marco Marulich):  Judit  CLOSER TO THE ORIGINAL
  
 +
Written in the Republic of Venice 1501 (Spalato).
  
To-days dialect is different ... Vela Luka speak (Luški)
+
(printed: 1521, 1522 & 1523)
 +
*modern: Marko Marulić, modern: Split - Croatia
  
It takes only one generation to change a ......
 
  
Standardisation and politics ....
+
 
 +
[[File:Judita-str1.gif|thumb|right|200px]]
 +
(page one)
 +
<center>
 +
Libar Marca Marula Splichianina V chom se<br/ >
 +
usdarsi Istoria Sfete udouice Judit u uersih<br/ >
 +
haruacchi slosena chacho ona ubi uoi<br/ >
 +
uoda Olopherna po sridu uois<br/ >
 +
che gnegoue i oslododi pu<br/ >
 +
ch israelschi od ueli<br/ >
 +
che pogibli''
 +
 
 +
 
 +
Prodaiuse u bnecih u marcarij u stacu<br/ >
 +
chi darsi libar sa signao<br/ >
 +
</center>
 +
<br/>
 +
 
 +
 
 +
 
 +
(page two)
 +
 
 +
 
 +
Poctouanomu u Isucharstu popu i parmanziru
 +
 
 +
Spliz chomu gospodinu dö Duimu Balistrilichiu chu
 +
 
 +
mu svomu Marco Marulich humigleno priporucéie
 +
 
 +
z duornim  pochlonom milo poschita
 +
 
 +
 
 +
'''S'''ih dan
 +
 
 +
 
 +
--------------
 +
 
 +
 
 +
 
 +
 +
 
 +
(below to be work on)
 +
 
 +
svetih korizmenih, počtovani u Isukarstu gospodine i kume moj dragi dom Dujme, privraćajući ja pisma staroga Testame(n)ta namirih se na histor(i)ju one počtene i svete udovice Judite i preohologa Oloferna, koga ona ubivši, oslobodi svu zemlju israelsku jur od nadvele pogibili.
 +
 
 +
Tuj historiju čtući, ulize mi u pamet da ju stumači(m) naši(m) jaziko(m), neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti djačke. Da od te stvari hoteći tvomu otačastvu, obojega jazika dobro umiću, dar prikazati, odlučih naslidovati hitrost ditce one ki o mlado(m) litu starijih svojih darijući, nara(n)če nad(i)ju mirisnimi zel'ji, mažurano(m), rusmarinom, rutom; umitelno naprave dar svoj, da zloćudo loveći povekše uzdarje. Ja put zloćudi njih ne perim, da samo onogaj hitra kiće(n)'ja, jer inoga uzdarja od vas ne išćem nego ko sam vele od pri našao: ljubav pravu i svaršenu u Isukarstu ku mi stanovito nosite veće ner sam dostoja(n), da koliko se pristoji pitomšćini vašoj ka svakomu prikloniti i pri(j)aznivi. Tu poni hitrost, kako dim, naslidujući, usilovah se rečenu histori(j)u tako napraviti kako bude nikimi izvanjskimi urehami i uglajen'je(m) i uliza(n)'jem i razlicih masti čirsan'je(m) obnajena; a to da ne rečete da vam poklanja(m) onuje žita rukovet koju u vaših knjigah bolju nahodite. Zaisto je onaje rukovet, da mnozim cvitje(m) obkićena. Kada ju dobro razgledate, reći ćete:
 +
Prominila (j)e lice kakono voći(n)a stabla premaliti kada najveće veselo cvasti budu. Evo bo histori(j)u tuj svedoh u versih po običaju naših začinjavac i jošće po zakonu onih starih poet, kim ni zadovoljno počitati kako je dilo prošlo, da mnoge načine obkladaju, neka je vični(j)e onim ki budu čtiti, naslidujući umitelnu sredbu raskošna kuhača ki na gospockoj tarpezi ne klade listo varene ali pečene jistvine, da k tomu pridaje saprana i paprana i inih tacih stvari da slaje bude onim ki su prišli blagovati. Ništar manje, da prem dar moj ni tolika dostoja(n)stva, uzdan sam u vašu dobrotu da ćete ga ljubeznivo pri(j)ati cića priproste pito(m)šćine i sartčene pri(j)azni ka je od davna meju nami. Eto k vam gre Judita gospoja ma visoko počtovana, more biti ne s manjom urehom nego kada se ukaza Olofernu, ne da vas kako i njega tim prihini, da pr(i)ja pokripi u uzdaržan'ju svete čistoće, prid oči vaše ponesši i postavivši sve lipote, krasosti, kriposti, dike i slave svoje, kimi se je urešila vele plemeniti(j)e i gizdavi(j)e nego keno se reše svilo(m), zlato(m) i bisero(m); a znajući da će moći tako počteno pribivati pod striho(m) vašo(m) kako je nigda pribivala u Betuliji pod svojom. Kada se budete s njom pitomo razgovarati, daržu da ju ćete pohvaliti ne manje ner veli pop Eliaki(m) ki od Jerosoli(m)e dojde sa svimi leviti u Betul(i)ju vidit (j)u, čuvši sarca sminost, dila hrabrost i čudnovatu svetinju života nje. S toga joj da hvale izvarsne, časti dostojne, uzviše(n)je visoko i poljubljen'je čisto, duhovno, pobožno, nijedno(m) troho(m) nedostojna poželin'ja ockvarnjeno, kako se sveti(m) pristoji i sluga(m) božji(m) podoba. I vi poni dvorno ju primite, dobrovoljno nastanite, i ku vazda hvalite dilo(m), tu pohvalite i ustmi jer je naučna hvaljena biti, navlastito od svetoga reda vašega popovskoga. Nju primite, a meni zapovite: zapovide(m) vašim služba ma vazda je pripravna da izvarši ča budete veliti, koliko joj bude uzmožno. Mir i milost gospodina našega Isukarsta budi vazda s vami. Amen.
 +
 
 +
Od rojen'ja Isukarstova u puti godišće parvo nako(n) tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu gradu.

Latest revision as of 05:27, 31 March 2018

Blato

Interesting: Blato was called Blatta.

  • In Croatian blato means mud.
  • Etymology from a Slavic word for “mud; swamp”; compare Old Church Slavonic.


Etymology: From Latin grandis. Meaning large, big (regarding Vallegrande - Vela Luka)

Marcus Marulus

Link: http://hr.wikisource.org/wiki/Judita/Posveta

Marcus Marulus (Marco Marulich): Judit CLOSER TO THE ORIGINAL

Written in the Republic of Venice 1501 (Spalato).

(printed: 1521, 1522 & 1523)

  • modern: Marko Marulić, modern: Split - Croatia


Judita-str1.gif

(page one)

Libar Marca Marula Splichianina V chom se
usdarsi Istoria Sfete udouice Judit u uersih
haruacchi slosena chacho ona ubi uoi
uoda Olopherna po sridu uois
che gnegoue i oslododi pu
ch israelschi od ueli
che pogibli


Prodaiuse u bnecih u marcarij u stacu
chi darsi libar sa signao



(page two)


Poctouanomu u Isucharstu popu i parmanziru

Spliz chomu gospodinu dö Duimu Balistrilichiu chu

mu svomu Marco Marulich humigleno priporucéie

z duornim pochlonom milo poschita


Sih dan





(below to be work on)

svetih korizmenih, počtovani u Isukarstu gospodine i kume moj dragi dom Dujme, privraćajući ja pisma staroga Testame(n)ta namirih se na histor(i)ju one počtene i svete udovice Judite i preohologa Oloferna, koga ona ubivši, oslobodi svu zemlju israelsku jur od nadvele pogibili.

Tuj historiju čtući, ulize mi u pamet da ju stumači(m) naši(m) jaziko(m), neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti djačke. Da od te stvari hoteći tvomu otačastvu, obojega jazika dobro umiću, dar prikazati, odlučih naslidovati hitrost ditce one ki o mlado(m) litu starijih svojih darijući, nara(n)če nad(i)ju mirisnimi zel'ji, mažurano(m), rusmarinom, rutom; umitelno naprave dar svoj, da zloćudo loveći povekše uzdarje. Ja put zloćudi njih ne perim, da samo onogaj hitra kiće(n)'ja, jer inoga uzdarja od vas ne išćem nego ko sam vele od pri našao: ljubav pravu i svaršenu u Isukarstu ku mi stanovito nosite veće ner sam dostoja(n), da koliko se pristoji pitomšćini vašoj ka svakomu prikloniti i pri(j)aznivi. Tu poni hitrost, kako dim, naslidujući, usilovah se rečenu histori(j)u tako napraviti kako bude nikimi izvanjskimi urehami i uglajen'je(m) i uliza(n)'jem i razlicih masti čirsan'je(m) obnajena; a to da ne rečete da vam poklanja(m) onuje žita rukovet koju u vaših knjigah bolju nahodite. Zaisto je onaje rukovet, da mnozim cvitje(m) obkićena. Kada ju dobro razgledate, reći ćete: Prominila (j)e lice kakono voći(n)a stabla premaliti kada najveće veselo cvasti budu. Evo bo histori(j)u tuj svedoh u versih po običaju naših začinjavac i jošće po zakonu onih starih poet, kim ni zadovoljno počitati kako je dilo prošlo, da mnoge načine obkladaju, neka je vični(j)e onim ki budu čtiti, naslidujući umitelnu sredbu raskošna kuhača ki na gospockoj tarpezi ne klade listo varene ali pečene jistvine, da k tomu pridaje saprana i paprana i inih tacih stvari da slaje bude onim ki su prišli blagovati. Ništar manje, da prem dar moj ni tolika dostoja(n)stva, uzdan sam u vašu dobrotu da ćete ga ljubeznivo pri(j)ati cića priproste pito(m)šćine i sartčene pri(j)azni ka je od davna meju nami. Eto k vam gre Judita gospoja ma visoko počtovana, more biti ne s manjom urehom nego kada se ukaza Olofernu, ne da vas kako i njega tim prihini, da pr(i)ja pokripi u uzdaržan'ju svete čistoće, prid oči vaše ponesši i postavivši sve lipote, krasosti, kriposti, dike i slave svoje, kimi se je urešila vele plemeniti(j)e i gizdavi(j)e nego keno se reše svilo(m), zlato(m) i bisero(m); a znajući da će moći tako počteno pribivati pod striho(m) vašo(m) kako je nigda pribivala u Betuliji pod svojom. Kada se budete s njom pitomo razgovarati, daržu da ju ćete pohvaliti ne manje ner veli pop Eliaki(m) ki od Jerosoli(m)e dojde sa svimi leviti u Betul(i)ju vidit (j)u, čuvši sarca sminost, dila hrabrost i čudnovatu svetinju života nje. S toga joj da hvale izvarsne, časti dostojne, uzviše(n)je visoko i poljubljen'je čisto, duhovno, pobožno, nijedno(m) troho(m) nedostojna poželin'ja ockvarnjeno, kako se sveti(m) pristoji i sluga(m) božji(m) podoba. I vi poni dvorno ju primite, dobrovoljno nastanite, i ku vazda hvalite dilo(m), tu pohvalite i ustmi jer je naučna hvaljena biti, navlastito od svetoga reda vašega popovskoga. Nju primite, a meni zapovite: zapovide(m) vašim služba ma vazda je pripravna da izvarši ča budete veliti, koliko joj bude uzmožno. Mir i milost gospodina našega Isukarsta budi vazda s vami. Amen.

Od rojen'ja Isukarstova u puti godišće parvo nako(n) tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu gradu.